Bez sažaljenja, molim !

Kad budem umirao,
molit ću sve pristune – bez sažaljenja.
Ostavite to za pse koji napuštaju svijet,
kojih se drugi psi neće sjećati,
Ostavite to za one nemaju riječi da kažu:
bit će bolje, ili neće,
ili bilo šta da kažu.
Ništa ih ne tjera da gledaju unazad i
kažu – prestalo je,
ili nije prestalo.
Ili za one kod njih nećeš naći suze na rastanku,
kojima ne stižu pisma među silnom poštom
iz plave torbe poštara na biciklu,
jer oni ne znaju za sažaljenje,
iz dana u dan lutaju svijetom,
i kad budem umirao,
reci da sam i ja lutao,mada nisam,
i reci da je već odavno među nama sve prestalo, mada nije,
i onda reci da smo uramljeni u tuđe ruke,
da čuvamo te okvire čvrsto,
ne pokušavajući ih razbiti,
jer to bi značilo početi ponovo,
a ti mrziš početke,
a ja se bojim krajeva.
Kad budem umirao,
reci da sam lutao,
i zamoli sve pristune – bez sažaljenja, molim !

Komentariši