Šamar…

Tebi možda nije padalo na pamet, da sam želio da volim samo tebe, i da u ponoć budeš tu. Svaku ponoć, ne samo novogodišnju. Svaku. Ovako me samo ta želja drži, i kad odlaziš, sa mojom najdražom crvenom bojom na usnama, prigrlim svoju usamljenost, pokrijem je najljepšim osmijehom, približim se ljudima na trenutak, samo da…

Nastavi čitanje →

Odlazim

Znao sam, do maloprije baš, dobro da lažem, da ne čekam, ne želim, ne mislim na tebe. I ne reci da to nisi dobro čitala, nešifrovanu poruku sa dlanova mojih, koje dodiruješ rijetko, i uvijek, kao slučajno, u prolazu, neprimjetno. Itetako je stvarno. Sada, možda, ne znam, odlazim. I ne kao beskonačno mnogo puta do…

Nastavi čitanje →