“Pomolim se. Iako me tome nikad nisu naučili. Padnem na koljena, ispružim ruke prema Tebi, Gospodaru, zažmirim i kažem: Hvala ti. Ja ne znam više. Nikad me nisu naučili. Ali se ipak svaku noć pomolim. Da Te ne bih zaboravio, jer čovjek zaboravlja. Ima nečeg snažnog u tim ispruženim rukama. Ima nečeg što se zove…
“Bježala je od mene. U svom bijegu od mene, vraćala se da mi kaže svoje najdublje tajne. Razumio sam ih. Ipak, birala je riječi kojim će mi predstaviti te tajne a ja sam volio tu igru. A i tad je bježala. Znajući da ću je nasmijati kad je tužna, pričajući mi da je tužna bježala…
“Uvijek bi se vraćala pomalo, po dio, po riječ, pokoju misao. I onda opet odlazila, ostavljajući mi dijelove koje sam vješto čuvao, i krio, i slagao. Pa dođi. Vrati se, konačno. Popuni praznine da mogu već jednom voljeti te potpunu. Da mogu živjeti.”
“Ja još nisam našao ruke s kojima ću da dijelim svijet koji nosim. A kao da je sve manje, i sve manje ruku i kao da se prema svima drugima pružaju ruke, mehke, nježne. Samo moje ruke samu život pletu, a to postaje teško, i onda boli. Ostaje im breme koje treba podijeliti. Breme. Ruke.”
“Volim te. Kunem ti se ovim vozom i Mešom u rukama. Nije to neka pekmezasta ljubav. Bio je to moj rat u tišini. Za koji niko nije znao. Kad si postala moja, bio sam pobjednik. Kad si prestala da voliš, bio sam izgubljeni ratnik. Bilo je to sve što sam imaoo. Izgubivši rat, ostala su…
“Navrati mi, neznani goste. Poslušaj mi isprekidane otkucaje, vidi ove rane koje zadobih u bici s ljudima. Kako je teška postala lijepa riječ, jesi li vidio? Kako je težak postao osmijeh. Ako si vješt sa platnom, naslikaj svijet očima svojim kakav si vidio. Ako si vješt, naslikaj bisernu školjku i udjeli je kao milostinju onome…
“I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvijek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac. “ “И заувијек сам остао гладан љубави…